Budi me električni impusl iz znanog biološkog sata ugrađenom u retikularnu formaciju iznad vrata...
Skočila sam na noge, izašla iz sobe kroz mirkovalove šta čiste i ubijaju mikrobe. Moje nesavršeno, oblikovano tijelo
sam uvukla u izglančanu srebrnu haljinu...
Metalizirani glas mog robota batlera mi poruča: ''gosp. na stolu je doručak''.
Doktor hologram mi određuje kolko energije, kolko kalorija trebam unjet u organizam.
Ja? Okej, kompjuter pojela sam med i puter...popila kavu sa začinom, sjela na elektro skuter!
Lagano, jutarnje zujanje i evo me do mog transportera ''astrotroktera''...
Ugodna vožnja do terminala trajala je taman da pocuclam bonobon...
Pogledala sam van, iza blindiranih stakala je stajao u moru svjetala,
blistav i čist. Redovna linija puta orbitala spremna za polazak svakog trena!
Ušla sam u ogroman hodnik kozmotrop od aluminija i kroma okupana svjetlom neona,
u antigravitacijskim zrakama emitiranim sa plafona, lete makete starih spacešatlova i aviona...
U ušima šušte sibilanti savršenog muškog glasa: ''intergalaktički let putnička klasa''!
Progutala sam tabletu protiv svemirske bolesti i navukla posebne suspenzore za kosti,
oni jačaju kontrakciju mišića, usred ogromnih brzina kosti pucaju poput slanih štapića.
Ja sam privatna detektivka, a na tragu oteta identiteta jednog mog klijenta,
iz pouzdanih izvora imama par informacija. Njegova je lokacija na planeti simulacija...
I odmah sam znala, mora da je u to umješan moj stari poznanik doktor digitron...
Sa virtualne planete on šalje izvrsno istrenirane agente da sišu identitete,
zatim ih plasira na crno tržište, izbjegava racije centralne matrix korporacije!
A moj klijent hoće natrag baš svoj identitet, mada ih može kupit bezbroj.
Naprimjer kao moj, model privatne detektivke,
karakter stvara nanočip koj pliva unutar živčanog tkiva...
Model ''inspektor Kiki 14210-nu'' nov, unaprjeđen...
Već smo u stratosveri, u visini treperi svjetlost orbitalnog toka odakle krečemo u svemir!
Odjednom, prizor strahopoštovanja, ljepote, ponos intergalaktičke flote
''svemirski pas'' vrhunac biotehnologije plovi nadprostorom...
U njemu se nesmiju vozit skupa ribe i škorpije jer bi došlo do trenutne horoskopije,
tojest ovom bi svemiru rekli doviđenja i nestali u međuvremenu snoviđenja,
zato ulazimo u digitalni vrtlog preciznog određenja točnog mjesta i vremena rođenja.
Ljubazna strujardesa me odvodi sjest, u centru sluha aktiviram nanoEXp6!
Agregati subjektivnog sačimaju vrjeme i prostor u kolektivnom nesvjesnom prave otvor...
I znam posljedice mogu bit teške, znam rizik je velik al nemoš ić pješke...
Život je iluzija i poput nekog divnog sna i šta nas čeka sutra dal to itko zna ?!?!